Slušati planinu sa slušnim pomagalom
Slušati planinu, na žalost, nije svakidašnji događaj. Da je po mom onda bih svakoga dana odlazio u planinu i slušao što mi ona priča. Iznenadili biste se kada bi znali kako se planine znaju raspričati. One pričaju brojnim zvukovima i šumovima kao što je šuštanje lišća, zvuk pada kapljica kiše na krošnje drveća, huk vjetra, žubor potoka kojeg treba prijeći, struganje potplata mojih gojzerica dok prelazim preko stijena i kamenja…
Sve to, a i još mnogo više, treba ne samo čuti nego i osjetiti, a za mene, s obzirom na moje slušno oštećenje, to ne bi bilo moguće bez slušnog pomagala.
Nagluh sam od rođenja i jako dobro znam kakvo je moje slušanje sa i bez pomagala. Itekako osjećam razliku u slušanju kada koristim pomagalo ili kada ga isključim.
Nedavno sam od Slušnog centra Bontech Research Co. dobio na korištenje Connectivity set koji uključuje dva zaušna slušna pomagala marke Oticon. Moram priznati da sam bio prilično skeptičan prema tom setu jer sam se tijekom života naslušao kojekakvih priča od mnogih djelatnika slušnih centara koji su za svaki novi model pomagala na tržištu govorili da je revolucionaran. Onda bih došao u Slušni centar i na posudbu uzeo to revolucionarno čudo da bi ubrzo po izlasku na ulicu i u nekoliko narednih dana uvidio da kvaliteta zvuka tog čuda nije po ničemu drugačija niti bolja od onoga kojeg sam do tada koristio.
Zato nisam ništa očekivao od Connectivity seta pa sam ekipi iz Bontech-a stavio do znanja da ću taj set izlagati raznim uvjetima u kojima se krećem, radim, živim i boravim. Prvo na što sam pomislio bio je boravak u planinama, odnosno u uvjetima viših i nižih temperatura, vanjske vlage te vlage u uhu nastale zbog napora pri planinarenju zbog čega su mi neki prethodni modeli često blokirali pa neko vrijeme nisam mogao koristiti pomagalo.
Već tijekom prvog podešavanja bio sam i više nego ugodno iznenađen kvalitetom zvuka, pogotovo zato što mi je za istu razinu prijema signala nekoć trebalo nekoliko podešavanja.
Stoga sam jedva sam čekao da set testiram u prirodi.
Od tog prvog testiranja pa do danas prošla su dva mjeseca i moje oduševljenje kvalitetom zvuka nije ni trunčicu manje. U međuvremenu je Connectivity set zajedno sa mnom više puta pohodio okolno Samoborsko gorje i Medvednicu te Kamniško-Savinjske Alpe, Velebit, Ravnu goru, a zajedno smo nastupili i na Prvom otvorenom prvenstvu grada Zagreba u pararaftingu koje je ujedno i prvo natjecanje te vrste u našoj domovini.
Još početkom ove lude 2020. godine nadao sam se da ću se više pozabaviti speleologijom koju sam od ozljede (pad sa stijene tijekom speleološke ekspedicije na Sjevernom Velebitu 2016.) potpuno zapostavio, no nažalost korona kriza me opet udaljila od te prekrasne aktivnosti – no ne dam se!
Mnogo toga što sam početkom ove godine planirao i što se odnosi na planinarenje morao sam ili odgoditi ili izmijeniti ne samo radi korone nego i zbog činjenice da sam prošle godine u rujnu 2019. postao otac tako da je naša mala Vita postala životni prioritet broj 1 i tako će i dalje ostati.
Međutim, našlo se načina i vremena da testiram Connectivity set tako da smo se zajedno pržili na žarkom suncu, brodili kroz vjetar, maglu, kišu i jutarnju rosulju. Imao sam prigode testirati razumljivost govora tijekom brojnih razgovora s novim i meni do tada nepoznatim ljudima na koje sam nailazio tijekom planinarskih putešestvija. Slušna pomagala pokazala su se iznimno kvalitetnim u raznoraznim situacijama kao na primjer u razumijevanju prilikom dozivanja ekipe u trenutku dok raspršeni u šumi tražimo planinarsku markaciju ili kada smo bili međusobno udaljeni više od deset metara. Uspješno sam detektirao njihove glasove i riječi te razumio što su mi govorili. Inače, ovakve situacije su mi ranije bile iznimno problematične.
Mogu reći da me je Connectivity set do sada dostojno i dobro služio i nema razloga da tako ne bude i dalje. Ja ću ga naravno i dalje izlagati koječemu i nadam se da ću dogodine moći testirati pomagala i u podzemlju.
Volio bih kada bi više ljudi nabavilo ovaj set i kada bi razmijenili iskustva i mišljenja. Naime, dok sam se aktivno bavio speleologijom bio sam jedini speleolog koji je sa slušnim pomagalom ulazio dublje u speleološke objekte (špilje i jame). Još uvijek nisam upoznao niti čuo da je to isto napravio netko od kolega speleologa, premda pretpostavljam da ima speleologa koji su kao i ja također osobe oštećena sluha, ali vjerojatno nemaju takvo oštećenje da im je potrebno slušno pomagalo.
Za razliku od speleologije kojom se u našoj zemlji ionako bavi malo ljudi, znatno veći broj slušno oštećenih osoba bavi se planinarenjem ili nekim od mnogih aktivnosti u prirodi (outdoors). Iz razgovora s njima uviđam da velika većina njih tijekom kretanja i boravka u prirodi koristi slušna pomagala te da su im ona neizostavna pomoć.
Iskoristivost mogućnosti koje pruža slušno pomagalo ovisi o nisu faktora no što je pomagalo bolje podešeno to je i bolja kvaliteta prijema signala (zvuka). To ne znači da će svaka osoba s oštećenjem sluha čuti sve zvukove niti da će razumjeti svaku osobu, no dobro podešeno pomagalo svakoj slušno oštećenoj osobi pruža velike mogućnosti u detekciji zvuka što je itekako korisno ne samo tijekom boravka u prirodi nego i u svakodnevnom životu.
Krećući se u planini kao i bilo gdje u prirodi sva naša osjetila se pojačano aktiviraju. Gledamo kuda hodamo, promatramo okolinu u kojoj se krećemo, slušamo raznorazne zvukove. Osjećamo pod nogama raznoliki teren, zemlju, pijesak, korijenje, lišće, gazimo preko potoka, slušamo šum vode, kiše, huk vjetra… Sve nam to pomaže u orijentaciji i u daljnjem kretanju. Mnogi će reći da nam je za kretanje u prirodi od svih osjeta najvažniji vid i tu su u pravu, no sluh je itekako bitan.
Važno je istaknuti da se slušna pomagala, ma koliko god ona kvalitetna bila, ne mogu sama podesiti nego to mora učiniti educirani otoakustičar, a u mnogim slučajevima oštećenja sluha potrebno je uključiti i slušno-govornu rehabilitaciju. Idealno bi bilo kada bi svaka osoba s oštećenjem sluha koja koristi pomagalo/a prije nego dobije novi model, pohađa slušno-govornu predproteznu terapiju kako bi postupak prilagođavanja na novo pomagalo bio bolji, brži i kvalitetniji.
Dakle, mene je ovaj Connectivity set jako oduševio, a nadam se da će i Vas. Bilo bi mi jako drago da mi se jave svi koji posjeduju ovaj set da razmijenimo iskustva. No, ukoliko posjedujete neki drugi model pomagala slobodno mi se možete javiti, a pogotovo ako ste kao i ja pasionirani ljubitelj kretanja i boravka u prirodu. Vjerujem da ćemo naći puno zajedničkih tema.
Eto, toliko od mene za sada. Za sve one koji bi željeli čuti više o ovom setu, kao i općenito o slušnim pomagalima, slobodno me kontaktirajte ili putem FB profila Stjepan Dubac, na E-mail: stjepan.dubac08@gmail.com ili na broj mobitela 098 / 317 640
Do tada, ostanite mi vedri i zdravi 🙂
Lijep pozdrav, Stjepan Dubac