Neki roditelji djece oštećena sluha koji svoju djecu dovode na terapije u Polikliniku SUVAG (Zagreb) kad me sretnu na hodniku i vide da koristim slušna pomagala, zapodjenu razgovor. Većina ih se iznenadi kvalitetom mojeg glasa i elokventnošću govora.
Njihovo iznenađenje se uveća kada im dam do znanja da smo nagluha sestra i ja odrasli u obitelji s oba gluha roditelja i da sam ja unatoč oštećenju sluha pohađao redovnu osnovnu i srednju školu, diplomirao na fakultetu i sada radim u navedeno ustanovi kao audiorehabilitator za osobe oštećena sluha.
Kad iz današnje perspektive sagledam svoj život onda želim biti maksimalno objektivan i zato ću reći da je moje trenutno slušanje i govor rezultat nekoliko sretnih životnih okolnosti ili sretnih zvjezdica.
Stanje sluha
Stalno naglašavam da sam nagluha osoba koja je imala sreću da se stanje (gubitak) sluha nije značajnije mijenjao kroz život. Nadam se da će tako i ostati!
Prvi audiološki nalaz napravljen je u dobi od šest godina (1979) i pokazao je gubitak od 60 dB na desnom i 52,5 dB na lijevom uhu. Posljednja audiološka obrada obavljena je 2023. i pokazala je da je gubitak na desnom uhu nepromijenjen (60 dB), a na lijevom je registriran blagi pad od 2,5 dB – 55 dB što je zanemarivo.
Foto 1: usporedba audiograma iz 1979. i 2023.
Dakle u vremenskom periodu od gotovo 44 godine, moje stanje sluha se nije značajnije pogoršalo. To je svakako sretna okolnost odnosno prva sretna zvjezdica.
Inače, normalno je da sluh s godinama slabi, ali ne slabi samo sluh nego i s njim povezana funkcija slušanja odnosno razumijevanja. No, treba imati na umu da samo stanje sluha nije jedini faktor uspješnog ili neuspješnog razvoja slušanja i govora jer na to utječe niz čimbenika.
Primjera radi možete biti nagluha osoba pa ipak imati velikih teškoća u slušanju i općenito u komunikaciji. Svaka (na)gluha osoba je priča za sebe i neki osim oštećenja sluha posjeduju i niz drugih teškoća koje koče razvoj slušanja i govora. Kao što sam naveo, radim kao audiorehabilitator za osobe oštećena sluha i u svojoj 22-godišnjoj praksi vidio sam mnogo raznovrsnih slučajeva nagluhih osoba čija je sposobnost slušanja i razumijevanja bila istovrsna kao i kod gluhih.
S druge strane imao sam priliku vidjeti nekoliko doista specifičnih slučajeva gluhih osoba čija je sposobnost razumijevanja govora bila fenomenalna. Brzina kojom su razumijevali sadržaj i to bez vizualnog očitavanja bila je fascinantna i u tome im je svakako pomagala visoka razina načitanosti i pismenosti.
Na žalost ovih potonjih nije bilo mnogo i mogu posvjedočiti da dobar dio mojih pacijenata godinama zanemaruje svoje stanje sluha i slušanja pa kad im konačno sine da je ‘vrag odnio palu’, e tek onda potraže stručnu pomoć. Na žalost do tada prođu godine koje se ne mogu vratiti i zato savjetujem svima koji imaju oštećenje sluha da ne čekaju nego odmah potražite stručnu pomoć.
Postupak je krajnje jednostavan, prvo kod liječnika opće prakse po uputnicu, a onda pravac Poliklinika SUVAG (Ulica Ljudevita Posavskog 10, Zagreb). Čak i da stanujete daleko od Zagreba, isplati se doći u navedenu ustanovu i napraviti kompletnu medicinsku i verbotonalnu dijagnostiku. Svaki dan čekanja više značajno utječe na krajnji rezultat u terapiji, stoga nemojte čekati 🙂
Poliklinika SUVAG
Postojanje navedene ustanove u doba kada sam bio mali svakako je jedna od ključnih sretnih zvjezdica. Mnoge bogatije i ‘razvijenije’ europske i svjetske države nemaju ovakvu specijaliziranu ustanovu pogotovo ako uzmemo u obzir da je tada Centar SUVAG, a danas poliklinika – pionir razvoja rehabilitacije i edukacije osoba oštećena sluha i/ili govora.
Za razliku od mene, moji roditelji nisu bili te sreće i pohađali su ono što je tada postojalo, a to je Centar za odgoj i obrazovanje ‘Slava Raškaj’. U doba njihovog djetinstva i mladosti ta ustanova bila je jedina takvog tipa, a zanimljivo je da je u to vrijeme bila usmjerena na razvoj oralnog govora samo bez korištenja elektroakustičkih aparata jer ih tada nije bilo.
Drugim riječima (na)gluha djeca učila su izgovarati glasove i riječi bez zvučnog podražaja preko elektroničkih uređaja (dakle bez slušalica, mikrofona i nužne aparature), a tada su slušna pomagala bila iznimno rijetka. Postojali su džepni slušni aparati koji su zapravo bili nepodesni za korištenje pogotovo za djecu.
Žice odnosno kabel kojima su slušalice u ušima povezane s džepnim aparatom (nosio se u džepu ili na prsima) bile su predugačke i često su zapinjale o sve i svašta tako da ih djeca nisu voljela jer su ih značajno ometala u igri.
S druge strane nagluhi štićenici Centra ‘Slava Raškaj’ napredovali su značajno brže u odnosu na gluhe tako da su neki od njih razvili koliko-toliko kvalitetan izgovor no nedostajalo je svakodnevno nužno pojačanje zvukova kroz slušno pomagalo.
Djeca ko djeca moraju nekako komunicirati pa su stariji gluhi učenici podučavali mlađe znakovnom jeziku jer su morali nekako razgovarati. Nije to neki gramatički i vokabularom bogat govor, dapače znakovnim jezikom mnogo toga se ne može izraziti za razliku od oralnog. No, dobro je da postoji i da se razvija samo što mu nedostaje previše komponenata za kvalitetan razvoj pismenosti.
Slušna pomagala i Verbotonalna (slušno-govorna) rehabilitacija
Mogućnost korištenja slušnih pomagala ili UMP (umjetna pužnica) svakako je još jedna sretna zvjezdica. Kao što sam ranije naveo nekadašnji džepni modeli slušnih pomagala često su se pokazali kao nezgrapni za korištenje pogotovo u usporedbi s današnjim modelima.
Odmah po dolasku u Polikliniku SUVAG bio sam uključen u individualnu slušno-govoru (verbotonalnu) rehabilitaciju i dobio sam prvo slušno pomagalo. Nekoliko puta tjedno roditelji su me dovodili na terapiju, a da vam budem iskren pomagalo nisam revno koristio. Ne zato što to nisam htio nego zato što moji roditelji nisu inzistirali na korištenju. Zbog toga sam imao velikih teškoća u usvajanju novih sadržaja pogotovo u osnovnoj školi, ali zahvaljujući stanju sluha (nagluhost) ipak sam dosta toga mogao pokupiti slušajući na golo uho.
Naravno da takva sreća nije mogla dugo potrajati pa sam u višim razredima osnovne škole imao i više teškoća s usvajanjem novih sadržaja (gradiva) pogotovo s pisanjem diktata.
Mnogi (na)gluhi misle da je samo korištenje slušnog pomagala dovoljno za razvoj kvalitetnog slušanja i govora. Na žalost nije ! Da bi se ostvario maksimalan rezultat potrebno je kombinirati kontinuirano (cjeloživotno) pohađanje verbotonalne terapije (u ciklusima) i svakodnevno korištenje slušnog pomagala. Naravno da se slušanje i govor kod svake pojedine osobe oštećena sluha neće jednako razvijati. Neki napreduju brže, neki pak sporije, a neki na žalost nikako!
Foto 2: slušna pomagala omogućiti će svakoj osobi oštećena sluha prijem raznovrsnih zvučnih signala, ali za kvalitetno razumijevanje ljudskog govora potrebno je kombinirati korištenje pomagala i slušno-govornu rehabilitaciju.
Slušna pomagala sama po sebi nisu čudo kao što ni umjetna pužnica nije čudotvorna, ali oni nam omogućavaju bolji prijem zvuka u odnosu na golo uho. Drugim riječima i nemamo baš neki izbor – ili ćemo ih koristiti ili nećemo. Svaka osoba oštećena sluha jako dobro osjeća razliku u slušanju u trenutku kada koristi slušno pomagalo i onda kada ga ne koristi. Ta razlika se mora osjetiti, a ako ne osjećate onda treba vidjeti je li pomagalo adekvatno podešeno prema vašoj funkciji slušanja (uz uvjet da je baterija ispravna) ili nije. Za provjeru učinkovitosti slušnog pomagala preporučujem vam da se obratite svom terapeutu – audiorehabilitatoru.
Svakodnevni slušno-govorni poticaj
Kao što znamo roditelji su djetetovi prvi govorni modeli. Od njih djeca čuju prve glasove i riječi, no što ako su roditelji gluhi ili teže nagluhi i nemaju kvalitetan izgovor mnogih glasova. Tako je primjerice bilo u mojem slučaju!
E sad, ako je dijete od rane dobi u tretmanu specijalizirane ustanove kao što je Poliklinika SUVAG i ako od trena registracije gubitka sluha koristi neki od modela slušnog pomagala (i umjetna pužnica je zapravo slušno pomagalo) tada djetetu nedostaje još i taj nužni svakodnevni slušni stimulans koji će s vremenom potaknuti njegov govor odnosno izričaj (krik).
Zato je u mojem djetinjstvu velika sretna okolnost (čitaj zvjezdica) bila ta što smo živjeli u istom domaćinstvu s čujućom bakom i djedom. Oni su zapravo meni i sestri bili prvi govorni modeli i od njih smo čuli prve kvalitetno izgovorene glasove i riječi. To naravno ne znači da su naši roditelji šutjeli, ali oba moja roditelja i dan danas imaju teškoća s izgovorom nekih glasova i riječi, a da ne govorim o gramatici i vokabularu.
Dakle, ako ste teže nagluhi ili pak gluhi roditelji, a želite da vaše čujuće i/ili (na)gluho dijete razvije što je moguće kvalitetniji govor onda angažirajte čujuće članove vaših obitelji, koga god, bake i djedove, ujake i ujne, stričeve i strine, ako treba i susjede… sve koji mogu u nekom trenutku pomoći vama odnosno vašem djetetu u razvoju slušanja i govora.
Foto 3: Za kvalitetan razvoj slušanja i govora kao i za razvoj pismenosti kod djece oštećena sluha potreban je angažman cijele obitelji. Svaki član obitelji može doprinijeti svojim angažmanom.
Nemojte ni u kojem slučaju zanemariti slušni input dakle (na)gluhom djetetu je za kvalitetan razvoj slušanja i govora potrebno slušno pomagalo u kombinaciji sa slušno-govornom terapijom i svakodnevnim slušno-govornim stimulansom od obitelji.
Daljnji razvoj vokabulara i elokventnosti u govoru
E sad, za svaki daljnji razvoj govora odnosno za bogaćenje vokabulara i elokventnosti potreban je osobni poticaj. Drugim riječima roditelji će vas naučiti onim što znaju, kroz školovanje dobiti ćete nadogradnju onoga čemu su vas roditelji učili, ali ako ste (na)gluha osoba onda trebate imati i unutarnju želju za učenjem i razvojem.
U neku ruku rekao bi da je to unutarnja znatiželja, nešto što te tjera da istražuješ, propitkuješ, tražiš nove sadržaje i informacije. To nemaju svi odnosno ne pronađu to svi u sebi tako da je komponenta daljnjeg razvoja slušanja i govora povezana s tom znatiželjom.
Kad u tom kontekstu sagledam sebe onda vidim da moji baka i djed kao i roditelji nisu mogli davati niz informacija niti odgovarati na raznovrsna pitanja. Baka i djed bili su prva generacija ruralnih doseljenika u grad, baka je uvijek isticala da ima samo četiri razreda osnovne škole, djed je imao nešto više, ali kako su se povećavale godine školovanja tako sam se susretao s novim i meni sve težim školskim gradivom.
Uz to ide i daljnje bogaćenje vokabulara te sadržaja, dakle nije važno samo čuti riječ(i) nego poznavati njihovo značenje i povezati ih u niz te tako razumjeti koncept ili sadržaj. Govorimo dakle o pismenosti, a to nije samo poznavanje slova abecede nego razvoj gramatike, elokventno (govorno ili pismeno) izražavanje, razumijevanje sadržaja, analitičko razumijevanje (povezivanje), razmišljanje i zaključivanje, razvoj apstraktnog mišljenja.
Ni sam ne znam kako, ali u nedostatku pronalaženja nekih odgovora počeo sam čitati knjige. Naravno nisu to bile Shakespearove drame (to će doći kasnije) nego ono što je bilo primjereno i interesantno za moju dob. Nakon što sam preroštao kućnu biblioteku zdušno sam se bacio na školsku knjižnicu. Posuđivao sam tri-četiri knjige tjedno i sjećam se da je školska knjižničarka bila iznenađena mojim interesom, čak je i sumnjala da čitam te knjige. Zato me stala propitkivati o sadržaju, a meni je to dobro došlo jer sam prije vraćanja knjiga u knjižnicu, kod kuće uvježbavao prepričavanje i to na glas.
S vremenom bi povezivao sadržaje više knjiga dakle komparirao ih te bi zamišljao da cijelom razredu prepričavam sadržaj neke knjige. Upravo takva situacija omogućila je daljnji razvoj i bogaćenje vokabulara te elokventnost u govornom izražavanju.
Foto 4: Riječi su ponekad nedovoljne da bi opisale svu ljepotu alpskog pejzaža
Analitičko povezivanje, razmišljanje i zaključivanje posebice je izraženo u diskusijama i debatama. One se ne moraju voditi isključivo govorom nego i kroz pisanje. Mnoge teže nagluhe i gluhe osobe imaju otežan izgovor, ali to ih ne priječi da pišu tekstove i komentare pogotovo danas u informatičkom dobu kada imamo na raspolaganju razne elektroničke uređaje (mobitel, kompjutor) i društvene mreže. Nisu te društvene mreže tako loše, naravno o tome možemo diskutirati naširoko i nadugačko, ali svaki novitet ima svoje + i – uostalom kao i svako vremensko i životno razdoblje.
Kvalitetan terapeut – audiorehabilitator / otoakustičar
Ovu sretnu zvjezdicu namjerno ostavljam kao posljednju u ovom tekstu.
Ne nađu se svi terapeuti (audiorehabilitatori) i pacijenti na istoj valnoj duljini. Ja sam pak tijekom djetinjstva i mladosti promijenio nekoliko terapeuta da bi naposljetku dospio kod profesora Krapeža (Poliklinika SUVAG).
Upravo je on najzaslužniji što sam nastavio daljnje školovanje na fakultetu i naše terapijske seanse zapravo su više nalikovale diskusijama i debata na razne teme koje su me kao mladića zanimale. Nema nikakve sumnje da je kvalitetan audiorehabilitator ujedno kvalitetan psiholog, edukator, motivator…
Nije baš tako jednostavno postati kvalitetan terapeut, fakultet te neće pripremiti na svaku situaciju, mnogo toga stječeš kroz dugogodišnje radno iskustvo pogotovo ako kao ja imaš životno iskustvo osobe oštećena sluha koja je dobar dio života provela s (na)gluhim roditeljima. Takva kombinacija kao što je ova moja je izuzetno rijetka (meni barem nije poznata).
Foto 6: Nisu sve staze i putovi isti, nekad se treba fest namučiti da bi ostvarili ono što smo zamislili. Svaka osoba oštećena sluha sposobna je napraviti korak više u poboljšanju kvalitete života.
Verbotonalna (slušno-govorna) rehabilitacija je zapravo cjeloživotni proces u kojem se izmjenjuje niz aktivnosti od onog početnog kada nastojimo stimulirati (na)gluho dijete da producira neki glas makar i krik pa sve do elokventnosti u govornom i/ili pismenom izražavanju. To je dug, složen i kompleksan proces koji je po meni jedini ispravni put razvoja slušanja i govora, a kvalitetan terapeut dio je tog procesa.
I par riječi za kraj….
Ne postoji receptura razvoja slušanja i govora koja se može primijeniti na svaku pojedinu osobu oštećena sluha. Postoji baza razvoja slušanja i govora te raznovrsne modifikacije u cilju što kvalitetnijeg razvoja govornog i/ili pismenog izražavanja. Sam razvoj slušanja i govora nije jednoznačan proces i ne odvija se uvijek u uzlaznoj putanji. Prije bi ga usporedio s planinarenjem po Samoborskom gorju, a to znači stalno gore-dolje pa opet gore-dolje i tako cijeli dan.
Foto 5: Pogled s vrha Oštrc u Samoborskom gorju. U dolini je mjesto Rude, a u pogled seže dalje do Zagreba iznad kojeg vječno bdije Medvednica.
Brojni faktori vam mogu ići na ruku ili pak odmoći. No, sigurno je da mnoge osobe oštećena sluha mogu učiniti znatno više ako želi razviti što kvalitetnije slušanje, govor i nadasve pismenost. Sve to im u konačnici poboljšava kvalitetu vlastitog života.
Svi kroz život vodimo mnoge bitke ponajprije sami sa sobom i unatoč nepovoljnim životnim okolnostima mnogo toga možemo nadoknaditi voljom i upornošću. Pogotovo zato što u našoj državi imamo specijaliziranu ustanovu za rad s osobama oštećena sluha kakvu nemaju mnoge bogatije i razvijenije europske i svjetske države. No, da bismo maksimalno razvili slušanje i govor osim sretnih zvjezdica na koje ne možete utjecati potreban je i vaš angažman, a to je nešto na što imate utjecaj.
Možda Vi ili vaše (na)gluho dijete nećete moći savršeno izgovarati sve glasove i riječi, no s razvojem pismenosti moći ćete čitati raznovrsne sadržaje i ono što je važno – moći ćete ih razumjeti (shvatiti). Ponavljam, pismenost nije samo poznavanje slova abecede nego uključuje razvoj i kontinuiranu nadogradnju gramatike, elokventnog izražavanja, analitičko razumijevanje (razmišljanje i zaključivanje).
Možda Vi ili vaše (na)gluho dijete nećete moći čitati knjige na temu kvantne fizike, ali s razvojem pismenosti sigurno ćete moći napisati neki tekst i/ili knjigu na onu temu koja vas interesira.
Možda Vi ili vaše (na)gluho dijete nećete moći razabrati muzičke instrumente u orkestru niti naučiti svirati neki muzički instrument, ali s razvojem slušanja pa makar i onim minimalnim sigurno ćete osjetiti ritam glazbe, a to je sasvim dovoljno za ples. Uostalom i moja gluha mama osjeća glazbeni ritam i na svadbama pleše da joj se svi čujući dive i plješću.
Možda Vi ili vaše (na)gluho dijete nećete moći uspješno pratiti kazališnu predstavu (to ne mogu niti ja) kao niti domaće filmove i serije, no s razvojem pismenosti i načitanosti moći će iskoristiti mogućnost titlovanja istog (HRT / teletext: 888) tako da ćete moći razumjeti sadržaj igranih i dokumentarnih filmova i Vijesti.
Foto: 7: Svaki uspon na vrh po mnogočemu je poseban, tako i život ima mnogo lakših i težih trenutaka. Gubitak sluha pogotovo od rođenja sigurno nije olakotna životna okolnost, ali zahvaljujući sretnim zvjezdicama i uz vlastiti angažman, moguće je ostvariti mnogo toga. Nemojte negirati probleme s vlastitim sluhom i slušanjem te potražite stručnu pomoć. Na fotografiji: jedan od zimskih uspona na Triglav (2864 m) posvećen hrabrim volonterima.
Kao osobe oštećena sluha za mnogo toga smo zakinuti, ali imamo velike šanse značajno poboljšati kvalitetu vlastitih života. Ne znam jesu li vam pomogli ovi moji savjeti i smjernice, ali svaki moj tekst je zapravo poziv na suradnju i diskusiju u cilju osobnog razvoja svakog od nas te za bolje i kvalitetnije inkluzivno društvo.
Lijep pozdrav, Stjepan Dubac