Sluh je uz vid naše najvažnije osjetilo. Ono nam omogućava govornu komunikaciju s bližnjima, prijateljima i suradnicima, pruža nam uživanje u glazbi i pomaže u orijentaciji u prostoru. Jedino kroz sluh možemo osjetiti našu zvučnu okolinu – bilo da nas zove draga osoba, čujemo topot dječjih nožica kroz hodnik, smijeh i šale naših prijatelja, pjev ptica ili kapi kiše, ali i upozoravajuće zvukove kao prolazak automobila ili zvonce na vratima. Većina osoba blagodati dobrog sluha uzima „zdravo za gotovo“ ne pridajući mu posebnu brigu ni pažnju. Međutim, naš slušni mehanizam je vrlo osjetljiv, a time i podložan oštećenju koje nerijetko može biti nepopravljivo. Zato se u nastavku teksta upoznajte kako sluh funkcionira kada je ispravan, te koja rješenja se nude kada mu je potrebna pomoć.
O SLUHU
Slušni put i slušanje
Naše uho je složeni organ koji dijelimo na vanjsko, srednje i unutarnje uho. Svaki od tih dijelova ima važnu ulogu i svi moraju ispravno funkcionirati da bismo mogli zamjećivati zvučne podražaje. Vanjsko uho čine uška, koja poput lijevka zvučne valove „sakuplja“ i usmjerava, i ušni kanal. Pomoću bubnjića srednje uho zvučne valove pretvara u mehaničke titraje i prenosi dalje preko lanca slušnih košćica – čekića, nakovnja i stremena, koje su ujedno i najmanje kosti u ljudskom tijelu. Unutarnje uho ima oblik puževe kućice po čemu ga još nazivamo pužnica ili Cochlea. U pužnici se nalazi Cortijev organ koji titraje stremena preko perilimfne tekućine pretvara u bioelektrične impulse.
Ovaj pojednostavljeni opis nam daje naslutiti kolika je kompleksnost sluha, ali prava dimenzija se nazire kada kažemo da je sve što smo do sada spomenuli tek – Periferni sluh! Naime, periferni sluh nam omogućava da osjećamo zvučne podražaje iz okoline, odnosno „čujemo“. Međutim, tek u našem mozgu tim zvukovima dajemo značenje pa prolazak signala iz pužnice putem slušnog živca i dalje preko moždanog debla do slušnih centara u mozgu nazivamo – Centralni slušni put.
Razlikujemo 4 razine sluha:
- Čujenje – sposobnost zamjećivanja zvuka
- Slušanje – svjesno praćenje zvučnog događaja
- Razabirljivost – sposobnost razlučivanja riječi
- Razumijevanje – shvaćanje govorne poruke
Za razumijevanje govora je dakle neophodno ispravno funkcioniranje svih razina sluha i zato kažemo da s ušima čujemo, ali mozgom slušamo i razumijemo! Premda postoji uzrečica koja kaže da „imamo jedna usta i dva uha kako bismo manje pričali, a više slušali“, moramo znati da dva uha imamo i iz još važnijih razloga – tek slušanjem s oba uha postižemo tzv. Binauralno slušanje, koje nam omogućava da podsvjesno razabiremo smjer dolaska zvuka i glasove u prostoru. Jedimo binauralno slušanje nam omogućava da sudjelujemo u razgovoru više osoba ili u bučnoj okolini – s slušanjem na jedno uho to je gotovo nemoguće!
Osim što slušnim putem zvuk ide uzlaznim (aferentnim) smjerom – od perifernog prema centralnom, kao i kod drugih osjetila, postoji i tzv. silazni smjer – od centralnog ka perifernom. Zadatak silaznog (eferentnog) smjera je ublažavati glasne ili zaustavljati nepotrebne zvučne signale poput buke ili žamora. Razdvajanje korisnih od nekorisnih zvučnih signala se odvija ne samo u slušnim centrima nego i na nizu stanica prema i u ušima.
Poremećaji sluha
Naš sluh se s godinama mijenja – on je prvo osjetilo koje postaje funkcionalno još dok je dijete u majčinoj utrobi, gdje može čuti otkucaje srca i majčin glas. Punu funkcionalnost sluh dostiže u 20-im godinama života, a nakon toga polako slabi – slabljenje sluha je dakle normalan dio procesa starenja. Kojim tempom će sluh slabiti ovisi o brojnim čimbenicima – od nasljednih (genetika), preko životnih navika, izloženosti buci, bolestima, ozljedama itd., do korištenja ototoksičnih supstanci ili lijekova. Poznato je da neke osobe dobro čuju i u dubokoj starosti, dok većina prve simptome slabijeg sluha osjete u svojim 50-ima ili 60-ima, a u zadnje vrijeme i ranije. Razlog tome mogu biti moderni, užurbani način života, stres, loše prehrambene navike, ali i slušanje (pre)glasne glazbe ili boravak na bučnom radnom mjestu bez adekvatne zaštite.
Zdravi sluh imamo samo jednom i zato ga treba čuvati, jer ga (još uvijek) nije moguće izliječiti! No, nije sve tako crno i neki poremećaji sluha se mogu relativno lako riješiti – primjerice ako sluh oslabi zbog nakupljene ušne smole (cerumen), dovoljno ju je kod liječnika očistiti i ponovo ćemo čuti kao prije! Ako slabije čujemo zbog prehlade ili upale uha, sluh će se vratiti kada se bolest zaliječi.
No, ako se sluh ne vraća u „normalu“ niti nakon par mjeseci, moguće je da je došlo do trajnog oštećenja sluha što svakako treba provjeriti kod liječnika. Naime, ignoriranje oslabljenog sluha kroz duži period može dovesti do slabljenja slušne funkcije na kognitivnoj razini, a što duže traje to problem postaje veći. Jednostavno, kao i kod svakog drugog zdravstvenog problema, rješavanju treba pristupiti što prije!
Osnovna metoda provjere sluha je tonalna audiometrija i njome se utvrđuje koliko stanje sluha neke osobe odstupa od „normalnog“ sluha. Rezultati tonalne audiometrije se najčešće prikazuju u obliku grafikona koji nazivamo audiogram, a iz njega se izračunava prosječni gubitak sluha (u pravilu na frekvencijama 0,5, 1, 2 i 4 kHz). Pojednostavljeno, izmjereni prosjek razvrstavamo u ovih nekoliko kategorija:
- do 25 dB: sluh u granicama normale
- 25 – 40 dB: blago oštećeni sluh
- 40 – 70 dB: srednje oštećeni sluh
- 70 – 90 dB: teško oštećeni sluh
- 90 dB ili više: gluhoća
Osim ove podjele, oštećenje sluha po prirodi može biti:
- Provodno – uzrok je u vanjskom ili srednjem uhu
- Zamjedbeno – uzrok je u unutarnjem uhu ili retrokohlearno
- Mješovito – kombinacija prve dvije vrste
- Prezbiakuzija – naziva se još i „staračka nagluhost“
Stručnjaci će vam, ovisno o stanju sluha, dati preporuku o prikladnim rješenjima, a ona mogu uključivati razne medicinske postupke poput liječenja medikamentima, operacijske zahvate, slušne vježbe ili korištenje slušnih pomagala.
Do slabljenja sluha najčešće dolazi postupno pa poteškoće sa sluhom često prije primijete obitelj ili prijatelji nego osoba s oštećenim sluhom. Ovi tipični simptomi upućuju na moguće oštećenje sluha ako neka osoba:
- Često traži da se ponovi izrečeno
- Ne razumije dobro razgovor u grupi ili bučnom okruženju
- Teže razabire glasove „F“ ili „“S“ ili riječi koje sadrže te foneme
- Okreće jednu stranu glave prema sugovorniku
- Pojačava zvuk na televizoru više od ostalih ukućana
- Slabije primjećuje zvukove viših frekvencija poput tonskog signala perilice, zvona na vratima ili pjev ptica
- Često se žali da svi pričaju nerazgovjetno ili „mumljaju“
- Žali se na šum u uhu (tinitus)
Tipično je i da osobe oštećenog sluha ponekad „pogrešno“ reagiraju, npr. nasmiješe se na nešto što nije smiješno ili ostaju ozbiljni na ispričani vic. Ponekad pak „pogrešno“ odgovaraju na upite npr. na pitanje „Želiš li šetati?“ odgovore „Ne želim pjevati“ i sl. Nekada ih to dovede do smiješnih, a nekada do neugodnih situacija i upravo zbog gubitka sigurnosti i želje da drugi ne prepoznaju njihov problem, one se povlače „u sebe“. Te osobe polagano počinju izbjegavati druženja s poznanicima i prijateljima, a na kraju i članovi obitelji izgube strpljenje stalno ponavljati izrečeno. Sve to vodi u socijalnu izolaciju koja može biti podloga za razvoj depresije ili drugih poremećaja.
Srećom, za veliku većinu slučajeva nagluhosti rješenje postoji, a prvi korak je provjera sluha!
Zanemarivanje nagluhosti dovodi do atrofije centralnog, a time i nefunkcioniranja eferentnog slušnog puta pa uz slabiju razumljivost govora dolazi i do slušne preosjetljivosti. To nažalost umanjuje izglede za uspješnu slušnu rehabilitaciju i stoga ne čekajte nego si dajte šansu i potražite pomoć na vrijeme!