Gluhoća označava potpuni gubitak sluha u govornim frekvencijama iznad 93 decibela, dok nagluhost podrazumijeva manje ili veće oštećenje sluha.
Postoji nekoliko stupnjeva oštećenja sluha:
1. Uredan sluh
2. Sluh u fiziološkim granicama
3. Lakša nagluhost
4. Umjerena nagluhost
5. Teška nagluhost
6. Praktična nagluhost
Tri su vrste nagluhosti:
Konduktivna nagluhost: otežano je provođenje zvučnog vala u unutarnje uho, jer je mjesto oštećenja u vanjskom ili srednjem uhu. Konduktivna nagluhost naziva se i provodna nagluhost budući da je riječ o oštećenju zračne i koštane vodljivosti zvuka. Uzroci ove vrste nagluhosti jesu urođene malformacije srednjeg i vanjskog uha, ograničena pokretljivost bubnjića, odnosno začepljenje Eustahijeve cijevi, ozljede srednjeg uha, upale uha i sl. Konduktivna se nagluhost može izliječiti lijekovima ili kirurškim zahvatom.
Perceptivna nagluhost: odnosi se na poremećaj zamjećivanja frekvencije i intenziteta slušne poruke. Ovo oštećenje zahvaća unutarnje uho ili slušni živac koji je odgovoran za provođenje slušnih podražaja prema mozgu. Uzorci perceptivne nagluhosti jesu upale unutarnjeg uha, Menierova bolest, česta izloženost buci, urođena nagluhost i sl. Važno je naglasiti da je ova vrsta nagluhosti trajna.
Mješovita nagluhost: ovo je kombinacija perceptivne i konduktivne nagluhosti, prolaznog je karaktera, a uglavnom nastaje uslijed prelaska oboljenja sa srednjeg na unutarnje uho.
Ostali problemi koji mogu uzrokovati gubitak sluha ili gluhoću odnose se na probleme grla i nosa uključujući alergijski rinitis te probleme sa sinusima. Bakterijske i virusne infekcije također mogu biti povezane s gubitkom sluha.
Gluhoća nije karakteristična samo za određenu životnu dob. Čimbenici koji utječu na povećanje rizika od gubitka sluha odnose se na pobačaj, stariju životnu dob, prečestu izloženost buci poput buke na radnom mjestu koja je uvelike odgovorna za gluhoću građevinskih radnike ili glazbenika. Gubitak sluha uglavnom se javlja postupno. Simptomi koji mogu ukazivati na gubitka sluha su zujanje ili šum u ušima, osjećaj vrtoglavice, odnosno problem s ravnotežom, bol u uhu ili osjećaj stranog objekta.
Važno je provjeravati sluh kod novorođene djece kako bi se na vrijeme reagiralo na moguće nepravilnosti. Simptomi gluhoće kod djeteta javljaju se u obliku neodgovaranja na zvukove te u nedostatku interesa za glazbene igračke. Djeca u dobi između 8 – 12 mjeseci u slučaju slabijeg sluha neće reagirati na svoje ime, a moguća je i odsutnost govora.
Danas je sve češća pojava tzv. iznenadne gluhoće koja podrazumijeva teški senzorineuralni gubitak sluha koji se može razviti u samo nekoliko sati. Početni gubitak sluha može biti blag do izražen. Nuspojave iznenadnog gubitka sluha odnose se na nesvjesticu ili vrtoglavicu. Uzroci kroničnog gubitka sluha mogu se razlikovati od uzroka iznenadne gluhoće te svaki treba uzeti u obzir kako bi se pomno protumačio.
Gluhoća i nagluhost liječe se uklanjanjem ušnog voska koji može dovesti do začepljenja Eustahijeve cijevi, korištenjem antibiotika za liječenje infekcija, korištenjem slušnih pomagala ili operativnim zahvatima. Učenje znakovnog jezika u svakom će slučaju poboljšati ne samo komunikacijske vještine slabočujućih već i čujućih osoba. Za prevenciju gluhoće i nagluhosti preporučuje se izbjegavanje buke. U slučajevima kada to nije moguće, svakako zaštitite uši slušalicama, vunenim lopticama ili čepićima za uši. Bilo koji oblik preventivne zaštite prvi je korak u sprječavanju gluhoće.