Afazija je poremećaj uslijed kojeg osoba nije u stanju govoriti iako je prethodno potpuno ovladala govorom, jezikom, pismom i računanjem. U određenim slučajevima afazije osoba može imati problema sa svjesnim djelovanjem, poimanjem sredine, koncentracijom i pamćenjem. Oboljeli imaju umanjenu mogućnost izražavanja i razumijevanja riječi te onoga što one predstavljaju u prirodi. Do ovog poremećaja došlo je uslijed oštećenja centra za govor u mozgu. Ovu dijagnozu postavlja liječnik nakon detaljnih pretraga i testiranja. Daljnje prognoze stanja ovise o uzroku i obujmu oštećenja.
Uzrok pojave afazije i njezine manifestacije
Funkcija govora i jezika smještena je na trima mjestima stoga tvori trokutasto područje na moždanom režnju. Ako jedan dio tog područja zahvati oštećenje poput moždanog udara, tumora ili traume to na osobi može ostaviti posljedice u govoru. Učinak svake pojedine traume ili krvnog ugruška u mozgu toliko je specifičan da ostavlja specifične posljedice na osobi koja je oboljela od afazije. To znači da ne postoje dva identična slučaja osoba koje pate od afazije jer manifestacije ove bolesti u svakom su pojedinom slučaju drugačiji. Ponekad osoba može razumjeti sugovornika, no nije u stanju artikulirati riječi, složiti rečenice i reći što želi.
Dok u drugim slučajevima, osoba može puno toga izgovoriti, no ono što je izrekla ne pripada smislenoj cjelini i teško je razumljivo sugovorniku. Ipak, pozitivna strana je ta da oboljeli od afazije imaju u potpunosti sačuvane intelektualne mogućnosti. Dodatno, potrebno je naglasiti da slučaj afazije nije isključiv. Točnije, rijetko je prisutna samo afazija. Tome je tako jer trauma ili tumor rijetko zahvati samo govorno područje mozga.
Stoga kada oštećenje zahvati i druga područja mozga, uz afaziju mogu se javiti i:
- paraliza određenih mišića
- gubitak vida u nekom dijelu vidnog polja
- gubitak poimanja način na koji treba završiti započetu radnju (primjerice obući se)
- poteškoće u gutanju hrane i pića odnosno kontroliranju mišića usta
- problemi s pamćenjem
- razlike u reakciji na isti događaj zbog otežane kontrole emocija
- epilepsija uslijed stvaranja ožiljka oštećenog područja…
Navedeni se simptomi mogu, ali ne moraju javljati u kombinaciji s afazijom. Svakako je važno razlikovati afaziju od govornih poremećaja uzrokovanih određenim poremećajem u razvoju kao i oštećenja motorike mišića (dizartrija i disfonija) koji sudjeluju u govoru i artikulaciji riječi.
Terapije i liječenje
Svaki pojedini slučaj afazije nosi sebi specifičan razvoj poboljšanja govornih mogućnosti i jezičnog stanja. No, nažalost potpuni se oporavak događa vrlo rijetko ili gotovo nikada. To ne znači da je potrebno odustati. Za svaki je slučaj karakterističan spontani napredak govornih mogućnosti i jezika zahvaljujući kontinuiranom vježbanju i neprestanom radu nagovoru.
Stoga, napredak je svakako prisutan i garantiran, no ovisi o kompleksnosti pojedinog slučaja, prethodnog stanja i zahvaćenosti govornog područja. Nakon hospitalizacije i operativnog zahvata važan je daljnji oporavak kod kuće. On podrazumijeva rad i vježbe s logopedom. U tom je kontekstu važno provoditi govorne terapije i vježbe govora te osigurati mirno i ugodno okruženje za pacijenta.
Rad s oboljelima od afazije treba uključivati pojednostavljenu komunikaciju popraćenu gestikulacijom i mimikom kako bi bolesnik shvatio ono što mu se prenosi. Naravno, moguće je i crtanje ili skiciranje jer vizualizacija riječi uvelike olakšava shvaćanje verbalne komunikacije. Napredak traje, zahtjevan je i zahtjeva individualan pristup svakom pacijentu, no vidljiv je i realno ga je očekivati.